Na ivici bezdana

Polazak u vojsku predstavlja prekretnicu u životu svakog mladog muškarca. Dvadesetogodišnji Alfred se nalazio upravo na tom životnom kolosijeku. Njegova mlađa sestra Magdalina željela je da mu priušti iznenađenje prije nego što ode iz njenog života na ko zna koliko mjeseci, ili godina.
 
Pošto su roditelji otišli na neodložni službeni put, brat i sestra su te noći legli zajedno u krevet. Noć je bila topla i tiha, ali u djevojčinim ušima je još uvijek odzvanjala muzika sa žurke povodom ispraćaja.
 
Ležeći oslonjena na desni bok, Magdalina je iza sebe osjećala bratovljevo prisustvo. Savršenu tišinu prekinula je pjesma pijanih mladića koji su se vraćali kući. Možda će neko od njih uskoro nositi uniformu, pomisli ona.
 
Okrenula se i ugledala opruženu ruku na jastuku. Nježno je dodirnula zapešće ruke i spustila poljubac na njega. Opijena mirisom, gledala je u svog usnulog brata.
 
“Alfrede”, šapnula je. Nije se pomjerio.
 
U taj mah, u misli joj dođe jedno sjećanje i ona se, kao oparena, odmaknu od brata. Trznula se tako jako, da je maltene završila na podu.
 
Toplo ljetno veče poput ovog, kada je sa bratom vozila rolere po gradu. Pošto je bila početnica, imala je tremu. Istina, inače je bila pomalo nespretna a i zbunjena. Nakon što se malo zanijela i ubrzala pokrete, pala je i razbila koljeno. 
 
Brat joj je pritrčao u pomoć, prekorio je što nije bila pažljiva, a zatim joj nježno previo ranu. Da je Alfred znao da njegova mlađa sestra ima blagih neuroloških smetnji, sigurno ne bi povisio glas na nju.
 
Magdalinu je bilo stid da to prizna svojoj majci, pa je slagala da ju je brat gurnuo. A on? On ju je samo pogledao.
 
Još jedno sjećanje nadođe kao bujica rijeke, ovaj put iz gimnazijskih dana. Jedan neotesan dečko ju je na silu pokušao poljubiti u školskom toaletu. Odgurnula ga je i ošamarila, a on je nasrnuo na nju. Pomislila je da je to kraj, da će biti silovana. Počela je vrištati i tjerati ga od sebe, na što se ovaj razbijesnio. Jednom rukom je uhva…procitaj vise na Pusica.com